Ove godine” Leptirići ” su kao destinaciju za izlet odabrali mali grad u istočnoj Slavoniji-Našice. Prilikom dolaska u Našice prvo smo se uputili u crkvu sv.Antuna Padovanskog . Tijekom razgledavanja uočili smo da je unutrašnjost crkve riznica umjetničkih djela među kojima se ističu barokne skulpture,slike i vrijedne barokne orgulje.Oslikana je freskama a postavljeni su i vitraji. Najveću pažnju “Leptirića” privukao je kip sv.Leopolda (našeg zaštitnika) kojemu smo svi zajedno uputili riječi zahvale i molitve.Nakon razgledavanja crkve posjetili smo jedan od najljepših hrvatskih dvoraca -Dvorac Pejačević , u kojem su danas smješteni Zavičajni muzej Našice ,knjižnica i galerija.Osim umjetničkog ,dvorac ima i povijesni značaj. U njemu je živjela znamenita hrvatska skladateljica Dora Pejačević, kći hrvatskog bana Teodora Pejačevića.Uz stručno i ljubazno vodstvo prošetali smo kroz četiri raskošna salona i tako na kratko otputovali u slavnu prošlost našičkog plemstva.Saloni se nalaze u originalnim prostorima u prizemlju dvorca i nose nazive prema dominantnoj boji zidova -PLAVI,ZELENI,CRVENI I ŽUTI. Danas su zidovi salona obojani, dok su nekoć bili obloženi skupocjenim baršunastim tapetama spomenutih boja i na njima su bili reljefno utisnuti elementi grba obitelji Pejačević.Plavi salon je izvorno služio kao blagavaonica .Kuhinja se nalazila u posebnom dijelu pa se hrana prevozila podzemnim hodnikom te podizala liftom do prizemlja. Ovdje smo imali priliku pročitati jelovnik i saznati što se u dvorcu jelo. Nažalost nismo mogli posjetiti taj hodnik,ali saznali smo da je imao nizak strop te da čovjek kroz njega nije mogao uspravno hodati.Zeleni salon ili Rauehzimmer bio je prostor u kojeg su se nakon objeda povlačili muškarci na druženje. Umjetnine u ovom prostoru motivom su vezane uz lov i jahanje a zidove ukrašavaju lovački trofeji i oružje. “Leptirići”su sa lakoćom imenovali sve preparirane životinje te su pitali da li su žive. Imali smo priliku vidjeti novine iz 1906.godine i saznati kako su se tada listale.Crveni salon je najveći salon dvorca,i to je prostor u kojem je obitelj boravila tijekom dana i primala goste. U njemu je izložen dio originalnog namještaja a na zidovima galerija predaka ,portreta važnih likova iz obiteljske prošlosti.Jedini originalni luster nalazi se upravo u ovom salonu.Žuti salon je bio prostor u kojem su se okupljale žene.U njemu se ističe originalna kaljeva peć i spiralno metalno stubište kojim se je obitelj spuštala u suteren .Nakon salona razgledali smo i spavaću sobu koja se nalazi u prizemlju a pripadala je grofici Gabrijeli Pejačević.U njoj smo vidjeli originalni namještaj iz 19.stoljeća kao i brojne uporabne predmete uz tog vremena(porculanska posuda za toaletu,štap za hodanje….).Između ostalog ,tu je i klecalo za molitvu ,ukrašeno detaljima od bjelokosti .Stepeništem smo se iz prizemlja uputili u suteren .Ovdje se nalazi Glazbeni salon s originalnim glasovirom na kojem je Dora Pejačević učila svirati, te knjižnica obitelji u kojoj su djeca iz obitelji Pejačević učila s privatnim učiteljima. Ovaj put na klaviru za nas je zasvirala naša teta Ana ,jednako senzacionalno ,kao što bi i sama Dora Pejačević. Djeca su bila oduševljena dvorcem i poželjela su da ga opet posjetimo. Nakon impresivnog boravka u dvorcu, uputili smo se u zoološki vrt obitelji Bizik, gdje smo uživali u mirnom prirodnom okruženju, razgledavajući egzotične životinje iz Afrike,Azije,Amerike i Australije.”Leptirićima” su se najviše svidjeli tigrovi ,mali klokan koji je samo za nas izašao prvi put iz tobolca, majmun koji je izveo svoju plesnu točku i brbljava papiga. Rasplesanog majmuna smo pokušali i nahraniti ali je on ovaj put to stidljivo odbio.”Leptirići”su pokazali da su jako hrabri pa su pomazili zmije i zaključili da one ipak nisu tako strašne. Pojedinci su komentirali da su im i slatke. Na kraju smo izlet zaokružili zajedničkim ručkom u ugodnoj i opuštenoj atmosferi restorana Brix. Cijeli izlet bio je ispunjen lijepim trenucima ,novim iskustvima i zajedništvom.
Tekst: odgojiteljica Saša Rich