Dr. Montessori svoju je metodu razvila uz pomoć empirijskog promatranja djece i integrirajući znanja svih znanosti koje je studirala. Suvremeni znanstvenici sada, stoljeće poslije, utvrđuju činjenice koje potvrđuju njezina otkrića. Mnoga suvremena znanstvena istraživanja potvrdila su važnost sustavnog poticanja u prvim godinama života. Rani su poticaji i interakcija jedna od pretpostavki za razvoj mozga. Sposobnosti koje djeca steknu u ranom djetinjstvu imaju važnu ulogu u razvoju uravnoteženoga, poduzetnog i kompetentnog ponašanja. Knjige koje je Maria Montessori napisala, didaktički pribor koji je konstruirala i njime spoznaje o dječjem razvoju, uvelike su utjecale na razvoj pedagogije u cijelom svijetu.
PEDAGOGIJA KOJA POLAZI OD DJETETA
U središtu je dijete, sa svojim posve individualnim pretpostavkama i zanimanjem za učenje, a ne gradivo koje bi ono trebalo usvojiti. Odgojiteljice svakom pojedinom djetetu nude pribor primjeren njihovu razvojnom stupnju.
POTICAJNO OKRUŽENJE ZA UČENJE
Posebna svojstva okruženja, uređenoga prema Montessori načelima podržavaju razvoj djece, bude njihovu znatiželju i omogućuju duboku koncentraciju. Pribor je dostupan, smješten na otvorenim policama, raspoređen po stručnim područjima i prema stupnju složenosti. Načinjen je tako da djetetu omogućuje samostalnu provjeru ispravnosti rješenja.
U stručna područja ubrajamo „vježbe iz svakodnevnoga života“. One pomažu djetetu da stekne neovisnost uvježbavajući obrasce pokreta koji su potrebni za različite aktivnosti (npr. čišćenje cipela, glačanje rublja, aranžiranje cvijeća).
Pribor za „razvoj osjetila“ služi za shvaćanje i uređivanje okruženja (razlikovanje veličina, boja, oblika, strukture materijala, težine, zvukova, mirisa, okusa i topline).
Pomoću pribora za matematiku dijete doživljava matematiku kao načelo reda, a pribor za jezik ga uvodi u dimenziju komunikacije.
UČENJE ZAJEDNO S DRUGIMA I UČENJE OD DRUGIH
U dobno mješovitim skupinama djeca s lakoćom uče jedna od drugih. Na raspolaganju im stoji uvijek samo po jedan primjerak određenoga didaktičkog pribora, radi poticanja socijalizacijskih procesa u skupini. Dijete promatra drugu djecu i samo dolazi do važnih spoznaja. Djeca tu uče razgovarati, pokazivati i objašnjavati jedni drugima. Time pojačavaju i ubrzavaju proces učenja. Dječji vrtić postaje mjesto susreta, života i učenja.
SLOBODAN RAD
Dijete samo određuje mjesto, sadržaj, društveni oblik (samo ili s drugima), trajanje i brzinu svoje aktivnosti. Ono uči raščlaniti svoj posao, sastaviti potreban pribor, pripraviti i ponovno pospremiti mjesto na kojemu će učiti. Na taj način dijete razrađuje radne tehnike i strategije učenja.