Veliki tjedan nije samo spomen na događaje koji su se nekada davno dogodili u Jeruzalemu. Tjedan koji je prožet slavljem, zajedništvom, mukom, smrću, velikom tišinom i iščekivanjem. To je tjedan u kojem Bog ponovno ulazi u našu kuću, u našu obitelj, u naše odnose.
Čovjek ne živi samo od kruha, nego od smisla, ljubavi i nade – upravo to Veliki tjedan želi probuditi u nama. U naše obitelji Cvjetnica je unijela listić masline koja kliče „Hosana“, a već sutra nas pita – što u svojoj obitelji činim ovih velikih dana? Što nosim u svom srcu kao majka, otac, dijete? Kako sebe i svoju djecu pripremam za uskrsno jutro?
Majko, u danima kada si umorna od briga, kuhanja, pospremanja i neprestanog davanja sebe drugima, pogledaj Mariju pod križem. Ona nije vikala, nije bježala, nego je ostala. Ljubav ostaje. Tvoja svakodnevna žrtva, i kada je nitko ne vidi, ima veliku vrijednost. U tišini Velikog petka Bog vidi tvoje srce i govori: Nisi sama.
Oče, možda nosiš brige o poslu, novcu, budućnosti obitelji. Možda se pitaš jesi li dovoljno jak. Na Veliki četvrtak Isus pere noge svojim učenicima. Snaga nije u sili, nego u služenju. Najveća moć oca nije u zapovijedanju, nego u ljubavi koja štiti, prašta i daje sigurnost. Kada zagrliš svoje dijete, tada se događa mala uskrsna pobjeda života nad strahom.
Dijete, možda još ne razumiješ sve što se događa u crkvi ovih dana. Ali razumiješ ljubav. Kada vidiš svijeću koja gori, sjeti se: Isus je svjetlo koje nikada ne prestaje. Kada učiniš dobro djelo, kada kažeš “oprosti” ili podijeliš igračku, tada i ti nosiš to svjetlo. Bog se raduje malim srcima koja vole.
Veliki tjedan nas uči jednoj jednostavnoj, ali dubokoj istini koju je često naglašavao prof. Ivančić: najveća bolest čovjeka je beznađe, a najveći lijek je ljubav.
U obitelji se ta ljubav živi u malim stvarima:
u zajedničkoj molitvi,
u šutnji kada je netko ranjen,
u osmijehu nakon svađe,
u stolu oko kojeg se okupljamo.
Na Veliki petak možda osjećamo težinu križa — nesporazume, umor, bolesti, brige. Ali Uskrs nas podsjeća: nijedna tama nije posljednja riječ. U svakoj obitelji postoji trenutak kada se čini da je sve teško, ali Bog tada već priprema novo jutro.
Zato u ovom Velikom tjednu pokušajmo:
- oprostiti jedni drugima
- zagrliti bez razloga
- izgovoriti “volim te” naglas
- zahvaliti Bogu za svoju obitelj
Jer obitelj nije savršena zajednica.
Obitelj je mjesto gdje se ljubav uči — polako, svakodnevno, iznova.
Neka u vašem domu ovaj Veliki tjedan bude vrijeme tišine, blizine i nade.
I neka svatko u obitelji osjeti da je voljen — baš takav kakav jest.
Tekst: odgojiteljica Ksenija Lukić