Maria Montessori o novorođenčetu je govorila s dubokim poštovanjem, uspoređujući ga s Presvetom hostijom.
Prema djetetu se treba odnositi kao prema hostiji – s najvećom pažnjom, nježnošću i svješću da u njemu prebiva Božji život.
“U djetetu prebiva stvarna prisutnost Božjeg života.
Kao što je Krist skriven u hostiji, tako je i Bog skriven u djetetu.”
Ovaj pogled na dijete mijenja sve: kako ga dodirujemo, kako govorimo, kako promatramo. Od trenutka rođenja, dijete ne traži samo brigu – ono traži poštovanje i podršku.
Maria naglašava da je dijete aktivni sudionik u vlastitom razvoju, a ne pasivni primatelj informacija. “Dijete nije posuda koju treba napuniti, već vatra koju treba zapaliti,” izjavila je ističući važnost poticanja djetetove znatiželje i sposobnosti za učenje. “Svako dijete dolazi na svijet s vlastitim potencijalom, a naš je zadatak pomoći mu da ga ostvari.”