Potaknuti poznatim književnim djelom “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, “Leptirići” su odlučili posjetiti požeškog postolara Željka Domazeta, poznatog još kao i Majstor Teljo, kako bi se pobliže upoznali sa zanimanjem šegrta Hlapića o kojem su čitali.
Majstor Teljo nas je dočekao sa velikim osmijehom i riječima dobrodošlice te poveo u obilazak njegove postolarske radnje. Prilikom ulaska u radnju, osjetili smo miris kože, ljepila i gume, a okružilo nas je mnoštvo cipela, remena, drvenih kalupa, alata i strojeva. Saznali smo da je majstorova ljubav prema poslu i cipelama započela još kada je bio mali jer je puno vremena provodio uz oca Andriju koji mu je otkrio tajne ovoga zanata. Majstor nam je objasnio što radi postolar te je pokazao alat kojim se izrađuju i popravljaju cipele. Naučili smo od čega se sve cipele ili čizmice mogu izrađivati te kako postolari uzimaju mjere pomoću kojih onda znaju izraditi obuću. Šegrt Hlapić je krenuo na put, koji je trajao sedam dana, da bi razgazio čizmice, a mi smo saznali kako bi ih naš majstor Teljo raširio za nekoliko minuta. Majstoru je bilo teško pobrojati koliko mu je za sve ove godine pari obuće prošlo kroz radionicu i ruke, ali s veseljem kaže da je mnogim cipelama “produžio život”. Ističe da je izrađivao drvene klompe, cipele za asfaltiranje i dječje cipelice, a sada izrađuje dvije-tri vrste palčarica, kožne japanke, kožne papuče i šokačke čizme. Majstor osim obuće izrađuje ključeve i remene.
Nakon svega što smo vidjeli i čuli, majstor i njegova žena pozvali su nas da se počastimo sokom i grickalicama u obiteljskom dvorištu. Pri odlasku smo mu zahvalili na prekrasno provodenom vremenu u njegovoj radnji, a on nas je pozvao da ga ubrzo opet posjetimo. Kako bi primijenili sva stečena znanja, u našoj sobi smo otvorili postolarsku radnju pod nazivom “Kod Hlapića”.
Zasad smo svi šegrti pa ćemo u goste pozvati majstora Telju da vidi kako nam ide. 🙂
Tekst: odgojiteljica Saša Rich
